Često čujemo za pojam ADSL i svi, manje ili više znamo da to ima neke veze sa internetom, ali ne znamo baš tačno ni kako funkcioniše ni šta znači.

Prema definiciji, ADSL ( engl. Asymmetric Digital Subscriber Line ), odnosno Asimetrična digitalna pretplatnička linija podrazumeva internet konekciju koja se vrši putem već postojeće telefonske linije, ali se prenos podataka odvija znatno većom brzinom.

Pojam asimetrična u nazivu ADSL - a se odnosi na brzinu prenosa podataka, a njom se zapravo omogućuje mnogo brži prenos ali prema korisniku, odnosno u daunloud režimu ( engl. download ), dok je prenos u aploud ( engl. upload ) režimu, to jest iz pravca korisnika prema mreži nešto slabiji. Prenos podataka putem ADSL - a se vrši pomoću takozvane bakarne parice koju poseduje svaki pretplatnik koji ima telefonsku liniju u svom vlasništvu.

Kako javna mreža za telefonski servis primarno nije podrazumevala korišćenje Asimetrične digitalne pretplatničke linije, operateri su bili prinuđeni da izvrše određene izmene kako bi i ADSL nesmetano funkcionisao uz regularne telefonske linije.

Princip rada ADSL - a je prilično jednostavan, a podrazumeva prenos podataka kroz jedan deo bakarne parice koja se nalazi u posedu vlasnika određene telefonske linije. Naime, bakarna parica ima mnogo veći kapacitet, nego što joj je potreban za prenos telefonskih razgovora, pa ADSL koristi zapravo taj višak prostora, bez mogućnosti da ugrozi ili ometa prenos telefonskog signala. Tehnologija na kojoj se zasniva princip rada ADSL - a deli taj višak frekvencije u okviru bakarne parice na tri dela. Za prenos govora, odnosno telefonskih razgovora se uglavnom koristi opseg od 300 do 3 400 Herca ( Hz ), a sve ostalo se koristi za rad ADSL - a.

Prvi deo bakarne parice je namenjen opsegu koji se koristi za regularan telefonski saobraćaj, takozvani POT ( engl. Plain Old Telephone ) i on je pomoću posebnog filterskog uređaja - splitera potpuno odvojen od ostala dva dela bakarne parice. Upravo spliter obezbeđuje nesmetano funkcionisanje telefonskih razgovora ukoliko iz nekog razloga ADSL prestane sa radom ili se pojavi bilo kakva smetnja u njegovom radu.

Drugi deo bakarne parice je opseg za prenos podataka i namenjen je za slanje podataka iz pravca korisnika prema mreži, takozvani aploud ( engl. upload ). Treći deo bakarne parice je namenjen za daunloud ( engl. download ), odnosno iz pravca mreže prema korisniku.

Da bi ADSL funkcionisao, neophodno je da svaki korisnik od strane vlasnika ADSL - a dobije na korišćenje uređaje koji su namenjeni za njegov nesmetan rad, a na prvom mestu DSL modem ( engl. Digital Subscriber Line ) i razdvajač. Uređaj koji se naziva razdvajač služi da razdvoji DSL signal od ISDN signala ( engl. Integrated Services Digital Network ) i klasičnog telefonskog signala. DSL modem odnosno ruter se takođe priključuje na razdvajač, tačnije na njegov drugi izlaz i njegova osnovna svrha jeste da omogući nesmetan protok podataka sa računara korisnika na DSL liniju. U praksi se najčešće sreću dve verzije DSL terminalnih uređaja ( DSL modema, odnosno DSL rutera ) i to : kada se računar korisnika spaja putem USB memorije i kada se računar korisnika spaja putem mrežne kartice.

Ono što se može javiti kao problem prilikom korišćenja prenosa podataka putem ADSL - a jeste slabljenje signala, koje je naročito prisutno ukoliko su kablovi opterećeni velikim brojem razdelnika, što je kod pojedinih operatera ne tako redak slučaj.