Kada neki specijalni softverski dodatak ima u sebi programske biblioteke, to jest određeni broj takozvanih podprograma, a koji imaju svrhu da omoguće rešavanje različitih problema, onda govorimo o priključcima, što se označava pojmom plugin. Dakle, posebna vrsta programskog dodatka koja uključuje i posebnu programsku biblioteku, ali istovremeno nije sastavni deo konkretnog softvera, se prema definiciji određuje kao plugin.

Osnovna svrha koju ovi programski dodaci imaju jeste da određeni softver uz primenu upravo njihovih biblioteka ponudi korisnicima različite funkcije, a koje zapravo nisu uvrštene u njega prilikom kreiranja. Tako, na primer plugin predstavlja specijalni dodatak koji je namenjen za blokiranje iskačućih prozora, to jest takozvanih pop - up prozora, a tu su i brojni dodaci koji su namenjeni za poboljšanje rada Wordpress platforme, kao i različiti plugin - ovi koji su vezani za taskbar, ali i mnogi drugi.

Princip po kome rade ovi softverski dodaci se u potpunosti prilagođava zahtevima i ima za cilj da određene aplikacije ili program u velikoj meri poboljšaju. Upravo zahvaljujući takvom principu, a kada određeni program ili aplikacija podržava konkretni plugin, onda se naravno vrši i prilagođavanje korišćenja i to prema zahtevima, odnosno potrebama pojedinačnog korisnika. Isto tako se kao plugin tretira i dodatak koji je u okviru konkretnog web pretraživača namenjen, recimo za korišćenje određenog tipa datoteke, ali i onaj koji treba da izvrši skeniranje virusa i mnogi drugi.

Najpoznatiji plugin definitivno je Java, a koji je namenjen za pokretanje različitih stranica koje u sebi sadrže Java datoteke. A takođe se i Adobe Flash Player svrstava u priključke, kao i Quick Time Player, te mnogi drugi.

Prvi put se plugin u upotrebi pojavio još 70 - ih godina prošloga veka, ali se mora priznati da je on bio jedan od jednostavnijih, da bi se kasnije pojavilo još mnogo softverskih dodataka i to za različite programe i aplikacije.

Većina aplikacija, odnosno programa ima podršku za plugin - ove, a primarno zato što se na taj način može poboljšati njihov rad, što posredno ima uticaja i na njen kvalitet. U zavisnosti od tipa aplikacije ili programa, podržani su različiti priključci, pa tako recimo oni programi koji su namenjeni primanju i slanju elektronske pošte omogućuju korišćenje specijalnih dodataka, a čija je osnovna namena da izvrše šifrovanje ili dešifrovanje konkretne poruke, dok se na primer onaj program, to jest softver koji je namenjen za reprodukciju različitih medija uz određene dodatke može koristiti u svakoj situaciji, jer tom prilikom on zapravo podržava mnogobrojne formate i time značajno olakšava korišćenje. Ukoliko su priključci dostupni u okviru specijalnih programa ili aplikacija namenjenih za uređivanje zvuka, onda je njihova svrha primarno ne samo da generišu i analiziraju zvuk, već i da ga prosleđuju, a kada se plugin primenjuje u sklopu specijalnog programa za uređivanje teksta, tada je njegova osnovna svrha da izvrši podršku za mnogobrojne programske jezike koji se tom prilikom koriste.

Naravno, to verovatno svaki korisnik interneta zna i da mnogobrojni pregledači zapravo koriste različite dodatke, to jest priključke a prvenstveno govorimo o onima koji su namenjeni za puštanje video sadržaja različitih formata i određenih prezentacija, zašta se na prvom mestu koristi Flash Player ili Quick Time, iako postoje i mnogi drugi priključci.

Većina priključaka ne radi samostalno, nego njihov rad isključivo zavisi od načina na koji je kreiran konkretni program ili aplikacija, a u okviru kojih se oni instaliraju. Naravno da glavni program, to jest aplikacija radi potpuno odvojeno od priključaka, tako da je korisnicima pružena mogućnost da u zavisnosti od podrške instaliraju različite priključke, ali tom prilikom nikako ne mogu da izmene glavni program ili aplikaciju.

Najčešće se funkcije određenih priključaka primenjuju uz konkretne - takozvane deljene biblioteke i to u onom segmentu gde je određeno u okviru konkretnog programa.