Takozvani jezik za označavanje hiper tekstova, to jest HTML (Hyper Text Markup Language) se na prvom mestu koristi kada je potrebno kreirati određenu web stranicu uz primenu različitih editora. A u HTML editore pored Adobe Cold Fusion, spadaju i FrontPage i Dreamweaver, te Microsoft Visual Basic Developer i drugi.

Trenutno je aktuelna verzija koja je označena kao HTML 4.01, a o standardizaciji se brine W3C, to jest World Wide Web Consortium.

Da bi se jasno mogla shvatiti definicija ovog pojma, najpre se mora posvetiti pažnja definisanju takozvanih hiper tekstova. U osnovi, reč je o posebnoj vrsti sadržaja koji osim konkretnih reči, svakako sadrže i sliku ili video, odnosno audio zapis. A sa tim u vezi je dobro pomenuti i da je HTML zapravo manji skup SGML - a, što je skraćenica početnih slova reči Standard General Markup Language. Inače, taj tip jezika je upravo direktno zadužen za određivanje izgleda svih stranica koje se nalaze u okviru različitih www dokumenata (World Wide Web), te se isto tako primenjuje i u onim situacijama kada je potrebno izvršiti uspostavljanje veze između dokumenata.

Uobičajena definicija pojma HTML glasi: HTML je standardizovani jezik, koji se primenjuje za definisanje strukture tekstova, medija i ugrađenih objekata u okviru web stranica i elektronske pošte. Često se može čuti da se HTML znakovi, to jest takozvani tagovi, nazivaju i kodovima, ali je to mahom pogrešno korišćenje ove reči. Razlog za to se nalazi u činjenici da je definicija kompjuterskog koda sasvim drugačija, te da HTML tagovi treba da označe strukturu određenog sadržaja, a sa ciljem da internet pretraživač, to jest User Agent može prvo da konkretnu strukturu prepozna, te da je i odmah posle toga prikaže na predviđen način i na predviđenom mestu, odnosno upravo u onom prozoru web brauzera koji se u tom trenutku i koristi.

Pored HTML - a se koristi i CSS (Cascading Style Sheets), ali i brojni skriptni jezici, kao što su na primer JavaScript ili, pak VBScript, te DOM (Document Object Model). Svrha primene svih ovih, ali i mnogih drugih dodataka jeste da se određena web stranica poboljša, to jest da se izvrši njena modifikacija, kako bi bila što kvalitetnija.

Isto tako se neretko, uz HTML koriste i jezici PHP (Hypertext Preprocessor) i ASP (Active Server Pages), a kako bi komunikacija između određene stranice i pretraživaša bila što bolja i brža.

Osnovnu primenu ovaj jezik nalazi u situaciji kada je potrebno odvojiti konkretne elemente na jednoj stranici, tako da se uz primenu HTML tagova može precizno definisati gde treba da se nalazi naslov, na primer, ali i svi ostali elementi koje sadrži ta stranica. A u okviru standarda koji pomenuti jezik koristi su već implementirani elementi čija je primarna svrha opisivanje karakteristika određene stranice, kao što su recimo ključne reči ili opis sadržaja, odnosno informacije o autoru i ostalo. Sve te informacije važe za takozvane meta podatke i svakako su vrlo precizno odvojeni od sadržine same stranice, to jest HTML dokumenta.

Izrada konkretnog HTML dokumenta svakako počinje od definisanja njegovog tipa, to jest od određivanja DTD - a (Document Type Definition), a što se utvrđuje na osnovu standarda koji je tom prilikom korišćen za njegovu izradu.

A što se tiče HTML tagova, oni se prvenstveno koriste da bi se internet pretraživaču jasno dalo do znanja na koji način konkretni sadržaji treba da budu vidljivi. Obično se ovi tagovi postavljaju na samom početku i na kraju određenog dokumenta, a prikazuju se između ova dva simbola < >. A između ta dva taga se, naravno nalazi kako sadržina određene stranice, to jest dokumenta, tako i svi ostali tagovi koje on sadrži. Karakteristika ovih tagova jeste da ne razlikuju velika i mala slova, to jest da nisu na njih osetljivi, a kao što je to slučaj kod, recimo URL - a. Oznaka za zaglavlje je takozvani tag head, a taj deo se svakako neće prikazivati korisniku na ekranu, već se prvenstveno koristi kako bi precizno bile definisane osobine određenog dokumenta.

Kada je potrebno odrediti koja će biti veličina slova u konkretnom slučaju, koristi se takozvani header tag, a veličina slova se određuje na osnovu 6 dostupnih nivoa, to jest od h1 do h6.