Kolor sistemi boja koji se smatraju osnovnim su RGB i CMYK. Kada se svetlost određenih boja meša, odnosno kombinuje, tada se vrši takozvani aditivni princip mešanja boja, te govorimo od RGB kolor sistemu. U bitanju je skraćenica koja je nastala od početnih slova za engleske reči Red, Green i Blue, to jest oznaku za crvenu, zelenu i plavu boju. Najčešću primenu ovaj kolor sistem nalazi kada je potrebno da se određeni sadržaji prikažu ili na monitoru kompjutera ili na televizijskom ekranu.

Kada je u pitanju drugi pomenuti sistem, odnosno CMYK, on se definiše kao takozvani subtraktivni sistem mešanja boja, uzevši u obzir da se u tom slučaju vrši mešanje pigmenata. Reč dolazi od početnih slova kojima se na engleskom jeziku označavaju 4 boje koje su osnov ovog sistema, to jest plava, crvena, žuta i crna (Cyan, Margenta, Yellow i Black). Obično se CMYK sistem boja koristi u štampanju, a kako bi konkretan prozvod bio finalizovan.

Kolor sistemi se primenjuju i u štampi i u oblasti web dizajna, to jest u onoj situaciji kada je potrebno da se izvrše korekcije određenih video snimaka, fotografija ili štampanih materijala. Čitav postupak njihovog korišćenja može da bude izvršen na nekoliko načina, odnosno kako digitalno, tako i fotohemijskim putem ili, pak elektronskim.

Obično se fotohemijski postupak definiše kao takozvani color timing i primenu nalazi u specijalnim fotografskim laboratorijama, stim što se u većini slučajeva onaj postupak primene kolor sistema koji je vezan za obradu video sadržaja ili za štampu najčešće radi digitalnim putem, a nekada i u specijalnim prostorijama - takozvanim studijima za kolor korekciju.

Kada se radi kolor korekcija digitalnim putem, zapravo se vrše određene ispravke, poput na primer izmene osvetljenja ili balansa bele boje, te promena mnogih drugih detalja. Takođe, kolor sistemi koji se u tom slučaju i na taj način koriste omogućuju i da se specijalni efekti unose u optimalnoj količini, ali i da se postigne zahtevani izgled samo jednog kadra, a ukoliko je to potrebno. Zatim se uz njihovu primenu na ovaj način može ostvariti i kontinuitet u slici, a što je od izuzetne važnosti za kvalitet konkretnog video sadržaja koji se u tom slučaju obrađuje. Takođe se može izmeniti i atmosfera određene scene, te se profesionalno može tokom ovog postupka izvršiti i takozvana primarna, odnosno sekundarna kolor korekcija.

Osnovna svrha primarne korekcije je vezana za celu sliku koja se obrađuje, a upravo na takav način se kontroliše njen kvalitet na osnovu intenziteta gamma tonova, a koje čine crvena, zelena i plava boja i to srednjih tonova. Takođe se na taj način kontroliše i nivo crne boje, to jest senke (shadows), ali se isto tako određuje i highlights, odnosno nivo tonova bele boje.

A kada je u pitanju takozvana sekundarna korekcija, ona koristi istovetan princip kao i primarna, a jedina razlika je vezana za primenu Chroma Keying, što se koristi zarad izvršenja segmentirane izolacije kako intenziteta osvetljenja, tako i nijansi, ali i zasićenja.