Jedna od najzastupljenijih vrsta grafike svakako je i rasterska, to jest takozvani raster, a poznat je i pod nazivom bitmap.

Zapravo se radi o tome da se određena slika, odnosno podatak, predstavlja kroz mrežu piksela u obliku pravougaonika ili, pak putem mreže obojenih tačaka na određenom uređaju, kao što je na primer monitor, stim da se ovakva vrsta grafike isto tako može i odštampati.

U ovom slučaju se za svaki pojedini piksel definiše boja, a kada se koristi takozvana RGB tehnika. Budući da svaki piksel u tom slučaju sadrži tri bajta, onda se za svaki pojedinačni bajt definiše boja. A ako se putem rastera obrađuje crno - bela fotografija, onda se koristi za svaki piksel samo po jedan bit. Baš iz tog razloga, fotografije tog tipa svakako zauzimaju značajno manje prostora nego one koje se obrađuju po RGB principu.

Budući da je rezolucija definisana primarno kao ukupan broj piksela, te upravo na osnovu nje se može i govoriti o kvalitetu konkretne rasterske slike, napominjemo i da se isto tako kvalitet posmatra i kroz dubinu boje, a što je zapravo vrednost koja je dodeljena svakom pojedinačnom pikselu. Sasvim logično, ukoliko je dubina boje veća, to znači da se može prikazati mnogo više nijansi konkretne boje, pa je samim tim i određena fotografija kvalitetnija.

Ipak, trebalo bi naglasiti da raster podrazumeva datoteku koja se ne sažima, pa samim tim sve slike koje su na taj način obrađene zauzimaju mnogo memorijskog prostora. Ovde govorimo o BMP, odnosno bitmap formatu, pa se upravo iz tog razloga i mnogo češće koristi JPG format, uzevši u obzir da on služi upravo za sažimanje konkretne fotografije, ali istovremeno se i (vrlo) malo gubi na njenom kvalitetu. Ukoliko neko ima želju da raster, odnosno rastersku fotografiju poveća, to jest da poboljšanja njenu rezoluciju, mora da zna da to ne može da učini, a da istovremeno ne dođe do smanjenja njenog kvaliteta, pa se upravo to i vrlo često navodi kao jedan od nedostataka rasterske grafike u odnosu na vektorsku. Ipak, preporučljivo je da osobe koje nisu specijalizovane, odnosno nisu kvalifikovane za posao grafičkog dizajnera, svakako počnu prvo da koriste rastersku grafiku, jer je ona značajno lakša za rad nego vektorska, a koja se primarno koristi u profesionalne svrhe.

Kako možemo da vidimo i z dostupnih podataka, polovinom 19 - og veka, to jest 1852. godine je prvi put načinjena rasterska slika, dok je tek 1880. godine u oblast grafičke reprodukcije zvanično uveden raster. A kako tehnologija nije bila naročito razvijena u to doba, podrazumeva se da je to sve bilo na znatno nižem nivou nego danas, kada se u principu rasterska grafika može izraditi prilično brzo, budući da postoje i naročito kvalitetni programi koji omogućuju njenu primenu.

A što se tiče čuvanja likova koji su obrađeni na ovaj način, ističemo da se oni svakako mogu sačuvati u različitim formatima, a širina i visina lika izražena u pikselima, odnosno u bitovima po pikselu je zaslužna za veličinu bitmape.

Obično se program Photoshop koristi za ovakvu vrstu grafičke obrade, stim da su naravno dostupni i mnogi drugi. Njihova osnova je vezana za određivanje piksela, pa samim tim oni nisu ni pogodni za izradu vektorske grafike, a koja svakako podrazumeva sasvim drugačiji princip obrade. Naglašavamo i to da iako se prvenstveno za sve programe koji su namenjeni za rastersku grafiku koristi upravo RGB sistem boja, činjenica je da postoje i oni koji omogućuju da se to učini uz primenu CMYK sistema.