Ukoliko vas zbunjuje šta je hardver, a šta softver, najbolje je da hardver posmatrate kao sve ono što se nalazi u Vašem računaru, a što praktično možete fizički da dodirnete.

Dakle, hardver čine svi oni, da tako kažemo fizički elementi koji čine određeni računarski sistem. Tako, hardver se odnosi na sve opipljive delove računara, to jest : monitor, tastaturu, kućište, miš, ali i hard disk, kao i matičnu ploču, grafičku i zvučnu karticu, kao i procesor, memoriju, čipove i druge komponente računara koje su fizički opipljive. Dok je, sa druge strane softver sačinjen od funkcija koje se čuvaju na određenim komponentama u okviru hardvera.

Kada govorimo o kvalitetu određenog računarskog sistema, onda govorimo zapravo o kvalitetu njegovog hardvera, tako da kvalitet određenog računara gotovo u potpunosti zavisi od njegovog hardvera.

Nacrt, odnosno šablon po kome rade svi računarski sistemi, odnosno računari u savremenom svetu, je načinjen 1945. godine. Za izradu ovog nacrta je zaslužan matematičar mađarskog porekla, Fon Nojman. U spomen na njega se čitava arhitektura hardvera u savremenim računarskim sistemima naziva Fon Nojmanova arhitektura.

Fon Nojmanova arhitektura podrazumeva procesorsku jedinicu izrađenu od procesorskih registara i specijalne aritmetičko logičke jedinice, koja predstavlja srž elektronskih digitalnih računara. Tu je i kontrolna jedinica, u okviru koje se nalaze uputstva za programski brojač i registar, kao i memorije za skladištenje podataka sa instrukcijama, te spoljna memorija i svojevrsan ulazno izlazni mehanizam.

U savremenom svetu su najzastupljeniji takozvani PC , odnosno personalni računari, ali i laptopovi, koji su njima slični, stim da je njihov hardver manji, jer su i komponente u okviru njega manje nego na personalnim računarima.

Hardver personalnog računara je sastavljen iz : računarskog kućišta ( u kome se nalaze brojne računarske komponente, poput kartica, matične ploče, hard diskova, memorije i drugo ), jedinice napajanja, matične ploče ( koja je ujedno i glavna komponenta jednog kućišta i na kojoj se nalazi integrisano kolo, koje služi za povezivanje ostalih delova računara, poput procesora, optičkih diskova, memorije samo za čitanje i drugo ). Tu su i specijalne kartice za proširenje, fiksni i prenosivi mediji, te uređaji za skladištenje, ulazni i izlazni uređaji i jedinice.

Pored personalnih i laptop računara, koji sadrže veći, odnosno manji hardver, postoje i takozvani superračunari i mejnfrejm računari.

Superračunari, kako im i sam naziv kaže su specijalni računari, namenjeni obavljanju izuzetno teških zahteva, sa stanovišta računara, a jedna od zvanično najboljih i najbržih računara u čitavom svetu je superračunar " Tianhe 2 ". Sa druge strane, mejnfrejm računari su specijalni računari, čiji je hardver, a i softver u skladu sa njim dizajniran tako da obavlja neverovatno veliki broj proračuna u jednoj sekundi. Mejnfrejm računari se koriste najčešće u velikim korporacijama, koje imaju potrebu za ovakvim računarskim sistemima, ali i u naučne svrhe. Oni su, mahom toliko veliki da je često jedna prostorija rezervisana samo za njih, a i cena im nije zanemarljiva, uzevši u obzir da su mejefrejm računari slukplji od personalnih računara i laptopova više hiljada puta.