Posebna vrsta hardverskog uređaja koja je na prvom mestu namenjena za kodiranje signala i to kako video, tako i audio na određeni softverski modul koji poseduje istu takvu funkciju se naziva kodek (codec). Termin, zapravo vodi poreklo od skraćenice za koder - dekoder, to jest kompresor - dekompresor.

Dobro je poznato da bilo koji audio ili video sadržaj zahteva značajnu količinu memorije računara ako je potrebno sačuvati ga, pa se baš zato i neretko događa da ne postoji mogućnost da tolika količina bude zapravo sačuvana u okviru medija koji su dostupni i to najpre onih prenosnih, ali je isto tako i gotovo nemoguće da se konkretni sadržaji prenesu preko određenih resursa mreže, a da to ipak bude u optimalno prihvatljivom vremenskom roku. Zato se, potpuno očekivano i javlja potreba da takvi tipovi sadržaja budu na neki način smanjeni, to jest sažeti, a kako bi zauzeli što manju količinu prostora. Upravo u tu svrhu se i koristi kodek.

Da bismo malo bolje pojasnili sve navedeno, navešćemo i jednostavan primer: ako imate određeni video sadržaj, čija je veličina 720x576 piksela, a protok je 256 megabajta po sekundi, proračunom se dolazi do podatka da će biti potrebno preko 180 gigabajta memorije i to za svega 2 časa takve vrste video zapisa. Ipak, čini se da je čuvanje audio materijala za nijansu lakše, jer se oni mogu, u principu sažeti, to jest kompresovati u popularni MP3 format, čime se čak više od 5 puta smanjuje količina memorije koju bi oni realno trebalo da zauzimaju.

Ali je u tom slučaju prisutna i određena vrsta nedostatka, jer se zapravo kvalitet samog audio sadržaja u određenoj meri pogoršava, a svakako se ne može nikada više nakon toga vratiti u stanje koje je prvobitno imao. Naravno da postoji mogućnost i da bude izvršena kompresija, to jest sažimanje koje neće dovesti do takvog gubitka kvaliteta, mada i ono ima određene nedostatke, jer se smatra značajno manje efikasnim od prethodno pomenutog.

Najpoznatiji kodek koji se koristi za kompresovanje različitih audio zapisa je sasvim sigurno MP3, a tu je i Windows Media Studio, kao i AC3, zatim Real Audio, AAC i drugi. Što se tiče onih koji su namenjeni saživanju različitih video sadržaja, svakako su najpoznatiji, ali i najčešće korišćeni DivX, QuickTime i Real Video, a postoje i XviD, te Windows Media Video i mnogi drugi.

U zavisnosti od performansi samog uređaja se definiše i koji tačno audio ili video kodek će tom prilikom biti korišćen, a kako bi se izvršilo kodiranje određenih audio ili, pak video sadržaja, ali i njihovo dekodiranje.